I dok je u zapadnom svijetu u jednom trenutku postalo uobičajeno da beba spava odvojeno u svom krevetiću ili čak u drugoj sobi, sve više stručnjaka i roditelja danas se vraća konceptu tzv. bliskog roditeljstva (attachment parenting), koji promovira zajedničko spavanje kao način jačanja emocionalne veze i osjećaja sigurnosti.
Dobrobiti zajedničkog spavanja: šta kažu istraživanja?
Prema istraživanjima koja prenose ugledni svjetski portali poput Psychology Today, Harvard Health i radova poznatog pedijatra dr. Williama Searsa, zajedničko spavanje može imati višestruke koristi:
Bolja regulacija sna kod beba: Bebe koje spavaju uz majku pokazuju stabilnije obrasce spavanja, brže se umiruju i rjeđe se bude s plačem.
Povećana dojenja: Spavanje u istom krevetu olakšava noćno dojenje, što doprinosi duljem trajanju dojenja i boljoj ishrani djeteta.
Regulacija disanja i temperature: Postoje studije koje pokazuju da fizička blizina majke pomaže u sinhronizaciji otkucaja srca, disanja i tjelesne temperature kod novorođenčadi.
Veća emocionalna sigurnost: Djeca koja su iskusila bliskost kroz zajedničko spavanje često razvijaju dublji osjećaj sigurnosti i jaču emocionalnu povezanost s roditeljima.
Mentalno zdravlje roditelja
Roditelji koji praktikuju zajedničko spavanje nerijetko prijavljuju niži nivo stresa, jači osjećaj kompetencije u roditeljskoj ulozi i manje nesanice, jer ne moraju ustajati više puta noću da bi smirili dijete.
U domaćem kontekstu, mnoge majke svjedoče da zajedničko spavanje pomaže u postporođajnom oporavku i smanjenju osjećaja usamljenosti, naročito u prvim mjesecima kada se dijete često budi.
Sigurnosni aspekti i kritike
Uprkos brojnim prednostima, zajedničko spavanje nije bez kontroverzi. Američka pedijatrijska akademija (AAP) i dalje ističe rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS) kod beba mlađih od godinu dana, posebno ako se ne poštuju sigurnosne preporuke:
Beba treba spavati na leđima, na čvrstoj površini bez jastuka i deka.
Roditelji ne bi trebali pušiti, konzumirati alkohol, lijekove ili biti izuzetno iscrpljeni.
Najsigurnija opcija po AAP-u je room-sharing (spavanje u istoj sobi, ali ne u istom krevetu), barem prvih 6–12 mjeseci.
S druge strane, brojni stručnjaci (npr. prof. James McKenna sa Sveučilišta Notre Dame, vodeći autoritet za antropologiju sna) tvrde da, ako se praktikuje pažljivo i svjesno, zajedničko spavanje može biti jednako sigurno kao i spavanje u krevetiću – i psihološki korisnije.
Kulturni kontekst
U većini azijskih i afričkih kultura zajedničko spavanje je standardna praksa. U Japanu, gdje je stopa SIDS-a jedna od najnižih u svijetu, djeca redovno spavaju s roditeljima i to se smatra prirodnim produženjem trudnoće.
U regiji bivše Jugoslavije, praksa zajedničkog spavanja i dalje je prisutna, ali često pod utjecajem “savjeta starijih” ili praktičnih razloga – poput nedostatka prostora.
Individualna odluka uz dozu znanja
Zajedničko spavanje može biti snažan alat za emocionalnu bliskost i bolje roditeljsko iskustvo, ali nije za svakoga. Ključno je da roditelji budu informisani, da znaju koje sigurnosne mjere treba poštovati, i da slušaju instinkt i potrebe svog djeteta.
Jer, kao što ističe dr. Sears:
“Nema jednog ispravnog načina roditeljstva – ima samo onaj koji odgovara vašoj porodici.”