Kada strah djecu drži dalje od škole: školska fobija je stvarna

Ipak, iza odbijanja školskih obaveza nerijetko se krije ozbiljniji problem: strah od škole, poznat i kao školska fobija.

Ovaj problem ne pogađa samo djecu u nižim razredima osnovne škole – prisutan je i kod starije djece, pa čak i kod srednjoškolaca. Školska fobija nije prolazna faza, već stanje koje zahtijeva razumijevanje, podršku i, u nekim slučajevima, stručnu pomoć.

Strah ima više lica

Kod mlađe djece strah od škole često se temelji na separacijskoj anksioznosti – teško se odvajaju od roditelja, pogotovo ako je dijete doživjelo neku traumu, poput razvoda roditelja ili gubitka voljene osobe. Kod starije djece strah se može javiti zbog procjene, pritiska, ismijavanja ili vlastitih sumnji u sposobnosti.

Prijelazi u više razrede, nova sredina, novi nastavnici – sve to može predstavljati izvor anksioznosti. Naročito peti razred ili početak srednje škole često izazivaju zabrinutost zbog novih predmeta i očekivanja.

Tjelesni simptomi – alarm za uzbunu

Roditelji nerijetko primijete kako dijete ima glavobolje, bolove u stomaku, mučninu, umor – ali ti simptomi magično nestaju za vikend ili tokom raspusta. To su znakovi psihosomatske reakcije na stres i ukazuju da dijete doživljava školu kao prijetnju, a ne kao mjesto za učenje i rast.

Uzroci školske fobije – porodica ima važnu ulogu
Strah od škole može biti uzrokovan i porodičnim pritiscima. Djeca koja odrastaju u okruženju sa visokim očekivanjima, poput rečenica: "Ti moraš imati sve petice", često razvijaju strah od neuspjeha i razočaranja. Također, djeca iz prezaštićujućih porodica, gdje roditelji i sami osjećaju strah od odvajanja, prenose tu nesigurnost na dijete.

Ne treba zaboraviti ni djecu koja su izložena vršnjačkom nasilju ili imaju poteškoće u sklapanju prijateljstava – sve to dodatno pojačava osjećaj nepripadanja i stvara averziju prema školi.

Strah od odgovaranja – tiha patnja mnogih
Jedan od najčešćih oblika školskog straha jeste strah od odgovaranja. Djeca koja su povučena, sramežljiva i nesigurna često osjećaju blokadu pred razredom, iako su pripremljena. Ako uz to dolazi do ismijavanja od strane vršnjaka, njihov osjećaj vrijednosti dodatno opada.

Kako roditelji mogu pomoći?

Ključ je u razumijevanju, strpljenju i komunikaciji. Umjesto da odmah pitate: "Kako je bilo u školi?", pokušajte sa: "Je li se desilo nešto zanimljivo danas?" Razgovarajte s djetetom ne samo o ocjenama, već i o njegovim osjećajima, strahovima, željama.

Ne umanjujte njihove strahove – i ako vam se čine sitni, za dijete su veliki.

• Pohvalite trud, ne samo rezultat.
• Potičite, ali ne forsirajte druženje.
• Razvijajte pozitivan stav prema školi – izbjegavajte negativne komentare o učiteljima pred djecom.
• Ne prijetite, ne ucjenjujte – to produbljuje strah.
• Stručna pomoć nije sramota
• Ako se problemi nastave, obratite se pedijatru, školskom psihologu ili terapeutu.

Nema ništa loše u traženju pomoći – dijete treba naučiti da se suočava s problemima, a ne da ih izbjegava.

Psihološke terapije – bilo individualne, grupne ili bihevioralne – mogu pomoći djetetu da razvije samopouzdanje i socijalne vještine, te da ponovo stekne osjećaj sigurnosti u školskom okruženju.