Dijete vrišti, plače ili se baca na pod? Evo kako možete reagovati

Plač, vikanje, bacanje na pod ili odbijanje razgovora roditelju mogu djelovati kao potpuni haos, ali važno je imati na umu da dijete u tim trenucima često samo ne zna kako da se izbori s onim što osjeća.

Umjesto pokušaja da ga što prije ušutkamo ili natjeramo da prestane plakati, korisnije je prvo uspostaviti kontakt, pokazati da razumijemo njegovu emociju i tek onda tražiti rješenje.

Jedan jednostavan pristup može se svesti na četiri koraka: spusti se na djetetov nivo, uspostavi kontakt, pitaj šta mu treba i razgovaraj o mogućem rješenju.

Spustite se na njegov nivo

Kada je dijete uznemireno, nije dovoljno samo govoriti mu iz druge prostorije ili stajati iznad njega. Priđite mu, čučnite ili sjednite tako da budete približno u istoj visini.

Na taj način šaljete poruku da ste tu i da želite razumjeti šta se događa.

Pokušajte na trenutak zamisliti kako situacija izgleda iz njegove perspektive. Ono što odrasloj osobi djeluje kao sitnica, djetetu može biti veoma veliko i teško.

Privucite njegovu pažnju

Kada emocije preuzmu kontrolu, dijete često teško prati ono što mu govorite. Zato prije objašnjavanja pokušajte uspostaviti kontakt.

Možete nježno izgovoriti njegovo ime, ponuditi mu ruku ili ga zamoliti da vas pogleda. Ako ne želi fizički kontakt, nemojte ga prisiljavati – dovoljno je ostati blizu i govoriti mirnim glasom.

Cilj nije da ga natjerate da odmah prestane plakati, nego da mu pomognete da se ponovo osjeti sigurno.

Pitajte: „Šta ti sada treba?“

Ovo pitanje može biti mnogo korisnije od niza naredbi poput „Prestani plakati“ ili „Smiri se“.

Dijete možda neće odmah znati odgovor, ali mu time pokazujete da njegova emocija ima smisla i da zajedno pokušavate pronaći izlaz iz situacije.

Ponekad će tražiti nešto što trenutno nije moguće. To ne znači da njegovo osjećanje treba ignorisati. Možete priznati ono što želi, a zatim objasniti zašto to u tom trenutku nije opcija.

Razgovarajte tek kada se smiri

Kada se najjači val emocija povuče, tada je pravo vrijeme za razgovor.

Objasnite djetetu šta se dogodilo, saslušajte ga i ponudite nekoliko mogućih rješenja. Ako je moguće, uključite ga u donošenje odluke. Kada dijete učestvuje u pronalaženju rješenja, lakše može naučiti kako da se sljedeći put nosi sa sličnom situacijom.

Važno je i da roditelj ostane smiren koliko god može. Ako na dječiji bijes odgovorimo vlastitim bijesom, situacija se najčešće samo dodatno rasplamsa.

Ne morate odmah „ugasiti“ emociju

Plač i ljutnja nisu nužno problem koji treba što prije ukloniti. Dijete tek uči prepoznavati ono što osjeća i kontrolisati svoje reakcije.

Zato ponekad najveća pomoć nije savjet, kazna ili zabrana, već mirna odrasla osoba koja će ostati uz dijete dok najteži trenutak ne prođe.

Ovaj pristup može biti koristan i odraslima: zastanite, pokušajte osvijestiti šta osjećate, zapitajte se šta vam je u tom trenutku potrebno i tek onda tražite rješenje.