Jesen u Bakuu: Vjetar s Kaspijskog mora i miris šafrana u zraku

Zemlja čije ime mnogi ne znaju ni pravilno izgovoriti, ali koja nudi više nego što biste očekivali. U njenom srcu – Baku, grad vatre, vjetra i nevjerovatnih kontrasta.

Smješten uz obalu Kaspijskog mora, Baku je grad koji spaja Istok i Zapad, tradiciju i savremenost, pustinju i more. U jesen, kada temperature padnu, a turisti se raziđu, Baku pokazuje svoje pravo lice: toplu, gostoljubivu dušu, ispisanu historijom, mirisima i zvucima koji vas ne ostavljaju ravnodušnim.

Grad vas dočekuje neobičnom tišinom modernog bulevara, dok vjetar s mora šušti kroz lišće parkova i šeta vas između starog i novog svijeta. U isto vrijeme možete prošetati uskim uličicama Starog grada (Icherisheher), gdje ćete naići na bedeme, karavansaraje, hamame i tvrđave stare više od hiljadu godina, a zatim, samo nekoliko koraka dalje, našli biste se ispod futurističkih nebodera – Flame Towers – koji svijetle nad gradom poput tri vječna plamena.

Nije slučajno što se Azerbejdžan naziva "zemljom vatre". Ovdje je još prije više hiljada godina nastalo vjerovanje u vatru kao božansko – zaratustrizam. U Bakuu i okolini još uvijek postoje svetišta vatre, poput Ateshgaha, hrama gdje su plamenovi gorjeli danonoćno zahvaljujući prirodnom gasu ispod zemlje. Tu je i Yanar Dag, brdo koje već decenijama gori – doslovno – bez prestanka.

U jesen, te vatre imaju posebno značenje. Dani postaju kraći, nebo mekše, a ta vječna svjetla podsjećaju na vezu čovjeka i prirode. U ovom dijelu svijeta, to nije samo turistička atrakcija – to je dio identiteta.

Azerbejdžanska kuhinja savršeno prati ritam godišnjih doba

Jesen donosi bogatstvo: šafran, orašaste plodove, svježi nar (simbol plodnosti i zdravlja), domaći hljeb, guste čorbe i nezaobilazni crni čaj. Čaj se ovdje ne pije usput – on je ritual. Poslužuje se s kriškom limuna, ponekad uz džem, i uvijek uz razgovor.

Baku teško pripada jednom kontinentu

Kulturno je blizak Turskoj, u jeziku se osjeti ruski, a u arhitekturi Perzija. U isto vrijeme, grad ima evropski šarm – široke avenije, moderna umjetnička scena, muzeji, opere. Ali ono što ga čini posebnim je mješavina svega toga – spoj starog i novog, istoka i zapada, bez potrebe da se bira strana.

I dok sjedite na klupi uz obalu Kaspijskog mora, uz šum vjetra i lagani miris začina iz obližnje čajdžinice, shvatite da je upravo to Baku. Grad koji vas ne pokušava impresionirati – ali vas osvoji tiho, postojano i bez povratka.