Ako postoji nešto što se tokom Sarajevo Film Festivala teško može isplanirati, to je koliko će zapravo trajati jedan dan.
Krenete na film, ostanete na kafi, sretnete poznato lice, završite na drugoj lokaciji i shvatite da je prošlo nekoliko sati više nego što ste očekivali.
Trideset dvije godine Sarajevo Film Festivala znači i trideset dvije godine različitih priča, susreta, filmova i navika koje su se stvarale oko festivala. Vremenom su neke od njih postale dio festivalske tradicije, dok su se druge stidljivo i neprimjetno stopile sa atmosferom koju toliko volimo.
Ovo su 32 momenta zbog kojih se Sarajevo u avgustu voli malo više:
1. Prvo jutarnje provjeravanje programa i pokušaj da se u jedan dan uklopi sve što želimo pogledati.
2. Onaj trenutak kada shvatimo da je lista filmova duža od vremena koje imamo na raspolaganju.
3. Dogovori koji počinju porukom: „Gdje se vidimo?“
4. Put do prve projekcije koji već postane dio festivalskog dana.
5. Narodno pozorište, kino-sale, projekcije na otvorenom i sve one rute koje tokom Sarajevo Film Festivala postanu dobro poznate.
6. Čekanje u redu koje više liči na druženje nego na čekanje.
7. Neplanirani susreti s dragim ljudima. Zagrljaj.
8. Kafa između dvije obaveze koja se produži jer se uvijek pojavi još jedna tema za razgovor.
9. Promjena plana u posljednjem trenutku.
10. Odluka da ipak ostanemo na još jednom mjestu, iako smo mislili da idemo kući.
11. Torba koja tokom dana postane mala festivalska baza - program, telefon, naočare, sitnice koje se pronađu usput i nešto što znamo da će dobro doći kada dan potraje.
12. Plazma u torbi za dane koji počnu rano, a završe kasnije nego što smo očekivali.
13. Trenutak kada se između dvije lokacije napravi kratka pauza.
14. Pakovanje koje se otvori bez mnogo planiranja, baš kada za to dođe pravi trenutak.
15. Dijeljenje Plazme s ekipom dok se prepričava gdje se ide dalje.
16. Trenutak kada se svi nađu na istom mjestu, iako to niko nije planirao.
17. Dani kada se više hoda nego inače.
18. Trenuci kada se grad upoznaje između dvije projekcije, a ne samo kroz festivalski program.
19. Večeri koje počnu filmom, a završe dugom šetnjom i razgovorima.
20. Analiziranje filma čim izađemo iz sale, prije nego što uopšte stignemo do sljedeće lokacije.
21. Različita mišljenja odmah nakon projekcije.
22. Rečenica: „Samo da još ovdje svratimo.“
23. Mjesta u gradu koja tokom festivala dobiju neku novu ulogu.
24. Ljudi koje sretnemo jednom godišnje, ali kao da smo se vidjeli juče.
25. Dani koji krenu rano, a završe pod svjetlima Sarajeva.
26. Navike koje se ponove iz godine u godinu i postanu dio festivalskog iskustva.
27. Mali predah između dvije lokacije, razgovora i planova koji se uvijek pronađe usput.
28. Trenutak kada shvatimo da najbolji dio festivala nije uvijek ono što smo prvobitno planirali.
29. Sarajevo koje nekoliko dana živi tempom koji svi rado prihvatimo.
30. Fotografije koje nastanu usput, između planova i obaveza.
31. Priče koje se prepričavaju i nakon što se festival završi.
32. Povratak Sarajevo Film Festivalu svake godine, jer uvijek postoji još neki film koji želimo pogledati i još neki trenutak koji želimo sačuvati.
