Tri boje cvekle: Tuga bez patetike, život uprkos tuđoj smrti

Autor: Žene.ba 02. 06. 2025.

U Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) 30. maja započela je serija repriznih izvođenja jedinstvene savremene opere Tri boje cvekle, čiji glasovi – doslovno i metaforički, progovaraju o onome o čemu se često šuti: o procesu tugovanja koji postaje oblik učenja, o gubitku, o traženju glasa među odlascima i u tišini, te o snazi opraštanja koje nas uči kako da živimo s prazninama, a da bliske nikada zaista ne napustimo.

Publika će imati priliku da ovu izuzetnu muzičko-scensku tvorevinu doživi i 3. i 4. juna u 20:00 sati, u prostoru gdje se estetika otpora susreće s tišinom lične boli, u prostoru Sarajevskog ratnog teatra (SARTR).

Kućni aparati kao instrumenti

Autorica libreta Nejra Babić i rediteljica/kompozitorica Irena Popović Dragović kreirale su operu koja dekonstruiše žanr u samoj njegovoj srži. Ne postoji grandioznost, nema patosa - umjesto njih, dominiraju tišina, šum, disonanca i pulsiranje.

Na sceni, uz žive izvođače, ravnopravno učestvuju i kućni aparati: svakodnevni predmeti postaju nosioci ritma, emocionalne tenzije, čak i ekspresije. Električni šapat blendera i prigušeni huk frižidera odjekuju kao lamenti današnjice.

View this post on Instagram

A post shared by Sarajevski ratni teatar SARTR (@sartr_sarajevo)

Opera nas vodi kroz tri godišnja doba, ali proljeće nikada ne dolazi. To nije narativ o obnovi, već o transformaciji. Umjesto nade u tradicionalnom smislu, rađa se nešto dublje – solidarnost glasova, onih koje često ne čujemo: operski, glumački, službeni, samouki, dječiji, naivni, majčinski. U tom mnoštvu glasova oblikuje se nova harmonija, gdje tuga postaje temelj zajedništva, a ne usamljenosti.

Tri boje cvekle kroz zvučnu podršku spajaju lamentacije rane muzike, discipliniranu eleganciju renesansnih struktura i ritmičku upornost postminimalizma. Umjetnička suzdržanost i surova mehaničnost izmjenjuju se s nežnim glasovima koji ne traže sažaljenje, već prisustvo.

Ansambl koji čine Ana Mia Karić, Emina Muftić, Amila Ravkić, Sanjin Arnautović, Hana Zrno, Matea Mavrak, Lidija Kordić, Alen Konjicija, Sara Seksan i Nikolina Vujić razbija klasične granice između glume, pjevanja i performansa. U njihovim glasovima odzvanja kolektivno iskustvo, intima gubitka i javnost protesta.

U produkciji SARTR-a, teatra koji je historijski ukorijenjen u ideji otpora i umjetničke borbe, Tri boje cvekle postaje nekima i politička izjava, ali ne manifestna, već tiha, dirljiva, duboka. U vremenu u kojem smrt postaje svakodnevna vijest, ova opera podsjeća da i u toj tami postoji prostor za život, za blagost i za glas.

Podsjećamo da su rediteljica i kompozitorica Irena Popović Dragović i glumica Ana Mia Karić, ranije govorile za naš medij – pogledajte intervju kako biste saznali više o konceptu, procesu i suptilnim slojevima koji čine ovu operu neponovljivim iskustvom.