Nova pjesma Maje Mano: Ako trebaš nekoga donosi moćnu žensku energiju

Sa više od dvadeset godina iskustva na sceni i u učionici, te prepoznatljivim autorskim izrazom, Maja donosi emotivnu i zrelu muzičku priču. U razgovoru za Žene.ba otkrila nam je kako je nastala pjesma, šta za nju predstavlja i gdje se vidi u daljem kreativnom putu.

Majo, poznajemo Vas kao vrhunsku vokalnu pedagoginju, umjetnicu i autoricu, ali sada izlazite s novom pjesmom "Ako trebaš nekoga". Kako je ta pjesma zapravo pronašla Vas?

Mano: Nakon punih šest godina izašao je moj novi singl „Ako trebaš nekoga“ - pjesma koja je istovremeno mistična i direktna, senzualna i snažna. Upravo takvu energiju želim da nosim u komunikaciji s publikom. U toj kombinaciji mistike i jasne, eksplozivne ženske energije prepoznala sam sebe, i upravo zato kažem da je pjesma zapravo našla mene.

Moj autorski tim, Hristina Vuković i Andrija Gavrilović poznatiji kao A.N.D.R, savršeno poznaju moj senzibilitet i napravili su pjesmu baš po mojoj mjeri. Iako ovaj put nisam autor, ovo je pjesma koja je praktično produžetak moje lične energije i senzibiliteta. Ona prenosi snažan, direktan ženski stav koji i sama živim, i zato mi je bilo potpuno prirodno da baš ovom pjesmom nastavim svoj muzički put.

U trenutku kada mnogi pjevači tragaju za "komercijalnim" zvukom, Vi birate emociju i poruku. Šta je bila Vaša unutrašnja motivacija da otpjevate baš ovu pjesmu?

Mano: Većina autora i pjevača pokušava da napravi balans između onoga što je trend i onoga što su oni zaista. Ja nikada nisam išla za trendovima. Mene zanima samo iskrena emocija i prepoznavanje, a to sam kroz ovu pjesmu snažno osjetila. Vjerujem da je to jedini ispravan put. Kada je emocija istinska, ona sama pronađe svoju publiku.

Ima li "Ako trebaš nekoga" autobiografske niti – jeste li u nju utkali neki lični trenutak, ili je to više priča o univerzalnoj ljudskoj potrebi za pripadanjem i bliskošću?

Mano: Pjesma svakako nosi univerzalnu priču, ali samim tim što sam je ja otpjevala i doživjela na svoj način, u nju se uplela i autobiografska nit. Ima mnogo sjajnih stihova, ali posebno volim "nisam slaba, naivna, ni malo nesvjesna". To je ta eksplozivna, samosvjesna energija koju svaka žena nosi u sebi - ja sam joj samo dala glas.

Iako ovaj put nisam autor, činjenica da smo se „prepoznale“ govori da postoji jaka rezonanca s nečim što je moje.

Vaš vokal nosi prepoznatljivu širinu – tehničku perfekciju, ali i duboku emociju. Kako pronalazite balans između "pjevačice koja zna" i "umjetnice koja osjeća"?

Mano: Kao profesor pjevanja i neko ko je klasično obrazovan, dugo sam se klackala između tog formalnog znanja i popularne muzike. Klasična tehnika je divna osnova, ali u modernoj muzici ponekad može biti i prepreka. Zato je važno znati kad prekršiti pravila da bi se stiglo do suštine, do iskrenosti i emocije. Balans leži u kontrolisanom prepuštanju. Tehnika daje sigurnost, ali emocija, muzikalnost i lični izraz pričaju priču. A u muzici je priča najvažnija.

Kao pedagog, godinama ste učili druge kako da pronađu svoj glas. Da li Vas taj rad oblikovao i kao izvođača? Drugim riječima - jeste li kroz učenike možda bolje upoznali sebe?

Mano: Apsolutno. Vokalna pedagogija je nešto u čemu istinski uživam, jednako kao i na sceni. Kroz rad s velikim brojem pjevača, rješavajući njihove tehničke i unutrašnje dileme, paralelno sam rješavala i svoje. To me je mnogo oblikovalo - kao osobu, pedagoga i umjetnika. Taj spoj rada sa drugim ljudima za mene je neprocjenjiv.

Snimanje, interpretacija, aranžman - možete li nas provesti kroz proces stvaranja pjesme? Ko su bili Vaši saradnici, i kako je tekao kreativni dijalog u studiju?

Mano: Jako sam ponosna na svoj autorski tim - Hristinu i Andriju. Kliknuli smo na prvu. Energija u studiju bila je nevjerovatno produktivna i pozitivna. Osjetila sam da sam pronašla saradnike koji me zaista razumiju i sa kojima ću praviti muziku koja nedostaje našoj sceni.

Vi ste autorica i priručnika za pjevače. Koliko je teorijsko znanje i vokalna tehnika bila oslonac u snimanju, a koliko ste sebi dopustili da "slomite pravila" zarad emocije?

Mano: Ja sam neko ko čvrsto vjeruje da tehnika nikada ne smije biti ispred muzike. Tehničke vještine su tu da nam daju slobodu i lakoću, ali emocija je glavna. Muzikalnost je ključna komponenta, a spoj tehnike, senzibiliteta i muzikalnosti - to je idealna kombinacija. Pravila mogu, i treba da se slome kad to služi emociji.

Vaša pjesma ima i određenu filmsku notu, gotovo kao da pripada nekom soundtracku. Ako biste mogli da je zamislite u sceni – kako bi ta scena izgledala?

Mano: Muziku najdublje osjećam kroz vizualizaciju, kada mogu da je „naslikam“ dok zatvorim oči. „Ako trebaš nekoga“ me podsjeća na soundtrack filma koji prati put strasti. Pomalo mračno, pomalo senzualno. Najviše me asocira na estetiku filma Sin City.

Često govorite o zdravlju glasa i važnosti vokalne prevencije. Kako čuvate svoj glas u periodima stvaralačkog intenziteta? Imate li neki ritual prije nastupa ili snimanja?

Zdravlje glasa je apsolutni prioritet. Ako sam zdrava - mogu da pjevam. Balans je ključan: dovoljno sna, hidratacija, odmor, znati kad stati, i naravno zagrijavanje. Pjevanje je sport, i tako mu treba pristupiti.

Tokom karijere ste sarađivali sa vrhunskim imenima sa Balkana. Da li postoji neko novo ime, neki mladi izvođač, u kome prepoznajete posebnu iskru?

Mano: Imala sam sreću da tokom karijere sarađujem s mnogim vrhunskim umjetnicima sa Balkana, ali posebno me raduje kada vidim kako napreduju moji učenici. To je možda i najveća satisfakcija. Jedan od svježih primjera je mlada Anastasija Taša Krunić, koja se trenutno takmiči u popularnom IDJ Show-u. Tašu sam pripremala za audiciju i nevjerovatno mi je drago gledati kako osvaja scenu i pokazuje koliko je posebna. Takođe, tu su i David Radosavljević, Sergej Pajić, Mia Malešević, kao i Severin. U takvim mladim ljudima vidim iskru koja obećava.

Kao žena koja je istovremeno pedagoginja, kompozitorka, izvođačica i organizatorka, kako pronalazite balans između profesionalnog stvaranja i ličnog mira?

Mano: Još uvijek tragam za tim balansom. Ne mogu reći da sam ga našla, jer je moj tempo uvijek intenzivan - nešto mora biti prioritet, a nešto nužno malo ispašta. Nekad je to odmor, nekad stvaralački proces. Radim na tome da pronađem više vremena i za sebe i za timski rad, i da se to dvoje konačno izbalansira.

Kada biste mogli da pošaljete poruku onome ko danas prvi put čuje pjesmu "Ako trebaš nekoga", šta biste mu poželjeli da osjeti dok je sluša?

Mano: Želim da svako ko je danas čuje pronađe nešto za sebe. Da se oslobodi. Da je doživi onako kako sam je i ja doživjela - kao podsjetnik da ne moramo da budemo u kalupima i da ne moramo da ispunjavamo tuđa očekivanja. Posebno ženama želim da osjete svoju žensku energiju i da uživaju u njoj, baš zato što je njihova.

I za kraj - šta slijedi nakon premijere? Da li je ova pjesma uvod u novi ciklus, možda album, ili jednostavno trenutak koji ste željeli da zabilježite glasom?

Mano: Ova pjesma je zapravo vjesnik novog albuma. Već se pripremaju nove pjesme i jedva čekam da ih podijelim sa publikom. Vrlo sam nestrpljiva da čujete šta smo spremili.