Dokumentarac "Selena y Los Dinos": Priča o glasu, ljubavi i porodici

Dokumentarac je režirala Meksikanka rođena i u SAD-u odrasla filmašica Isabel Castro — koja je imala samo 5 godina kada je Selena prerano preminula — što je projektu dalo intiman osjećaj.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Sundansu ranije ove godine i osvojio je Specijalnu nagradu žirija za arhivsku pripovijest u kategoriji dokumentaraca u SAD-u.

Sa svojim prepoznatljivim jarko crvenim ružem, zaraznim smijehom, tamnom bujnom kosom i blistavim odjevnim kombinacijama, Selena ponovo blista na ekranu.

Ovaj dokumentarac se osjeća drugačije, sadrži snimke koje mnogi fanovi nikada nisu vidjeli, uključujući autentične trenutke, smiješne svađe među braćom i sestrama, odmor tokom turneja i njeno razigrano traženje pravih španskih riječi tokom intervjua, kada je engleski bio njen dominantni jezik.

Kako je Castro odrasla u većinski bijelom američkom naselju, njen pogled čini dokumentarac i ličnim i univerzalnim.

Produkciju su izvršno nadgledali Selinina uvijek prisutna braća i sestra, prvenstveno sestra i bubnjarka Suzette, te basista i brat Abraham “A.B.” Quintanilla III — projekt prikazuje Selenu kroz kućne snimke, arhivske materijale i intervjue sa onima koji su joj najbliži.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka u 117-minutnom dokumentarcu jeste kada njena poznato stidljiva majka, Marcella Quintanilla, daje svoj prvi javni intervju.

Dokumentarac dobro predstavlja Selenu i njen bend onima koji je možda ne poznaju.

Selena y Los Dinos, njen bend, osnovan je 1981. godine, a krajem 1980-ih postao je jedan od prvih američkih muzičara latinoameričkog porijekla koji je uspješno prešao sa španskog na englesko tržište.

Prvu Grammy nagradu je osvojila 1994. godine, a posthumno je 2021. dobila Nagradu za životno djelo.

Netflix je ranije pokušavao ispričati dio Selinine priče — najnovije u 2020. godini kroz ne baš hvaljenu seriju — ali ovo je prvi put da je priča ispričana u ovom formatu. Osjeća se kao razgovor iz srca u srce.

Selena se zaljubila u kolegu iz benda što je izazvalo haos u njenoj porodici i dovelo do toga da ju je njen bijesni otac izbacio iz benda kada je otkrivena njihova tajna veza.

Uprkos previranjima, Selena je privatno zaprosila Pereza i pobjegli su 1992. godine, kada je ona imala 20, a on 22 godine.

Posebno dirljiv trenutak u dokumentarcu je kada Perez, sada 56-godišnjak, čita ljubavno pismo koje mu je Selena napisala — mali uvid u njihovu duboku povezanost.

Preminula je samo dva dana prije njihove treće godišnjice.

Dokumentarac ukratko dodiruje Selinu smrt 1995. godine, bez senzacionalizma — što je bio pravi potez, jer omogućava da pažnja ostane na njenom talentu. Njen ubica, nezadovoljni bivši zaposlenik, nedavno je odbijen za uvjetni otpust.

Ovaj dokumentarac je iskren, sirov i živopisan. Nova generacija sada može osjetiti radost pjesme “Como La Flor”, dok stari fanovi još uvijek mogu izgovarati svaku riječ — čak i ako ne govore španski.