Dijete teško podnosi kada mama ili tata odu: Evo kako da mu olakšate taj period
Dok roditelju nekoliko sati razdvojenosti može djelovati sasvim uobičajeno, malo dijete to često doživljava potpuno drugačije. Plač, držanje za roditelja i odbijanje da ga pusti najčešći su znakovi separacijske anksioznosti.
Riječ je o uobičajenoj fazi emocionalnog razvoja koja se javlja kada dijete počne shvatati da roditelj postoji i onda kada ga ne vidi. Upravo zbog toga trenutak odlaska može izazvati snažnu reakciju.
Zašto je odvajanje toliko teško?
Dijete u ranom uzrastu još uvijek gradi osjećaj sigurnosti i tek uči da roditeljev odlazak ne znači da je nestao. Kada majka ili otac izađu iz prostorije ili ga ostave u novom okruženju, dijete može burno reagovati jer još nema dovoljno iskustva da bi znalo šta slijedi.
To se najčešće vidi kroz suze, vrisak, hvatanje za roditelja ili potpuno odbijanje da ostane bez njega.
Posebno izražena reakcija može se pojaviti kada dijete prvi put ide u vrtić ili prvi put ostaje s osobom koja mu nije roditelj.
Većina djece ovu fazu preraste
Separacijska anksioznost uglavnom je prolazna. Kod velikog broja djece postepeno slabi i nestaje do treće godine, iako se kod neke djece može zadržati duže.
Ponekad se nakon mirnijeg perioda ponovo pojavi. Bolest, stres, promjena svakodnevne rutine, selidba, odmor ili razvod roditelja mogu biti situacije u kojima dijete ponovo počinje teže podnositi odvajanje.
Zbog toga ne postoji tačan trenutak koji odgovara svakom djetetu. Neko će se na novu situaciju naviknuti za nekoliko dana, dok će drugom trebati više vremena.
Kako djetetu olakšati prve odlaske?
Roditelji mogu mnogo učiniti kako bi odvajanje prošlo mirnije. Dobro je dijete unaprijed pripremiti na ono što ga očekuje, posebno ako prvi put kreće u vrtić.
Možete zajedno prošetati do vrtića, pokazati mu prostor u kojem će boraviti, igralište i igraonicu te ga upoznati s vaspitačicom. Razgovor treba prilagoditi njegovom uzrastu i objasniti mu jednostavnim riječima gdje će biti i kada ćete doći po njega.
Kod kuće mogu pomoći i igre poput žmurke. Kroz njih dijete na jednostavan način uči da osoba može nestati iz njegovog vidokruga, a zatim se ponovo pojaviti.
Oproštaj neka bude kratak i smiren
Jedna od važnijih stvari jeste način na koji roditelj odlazi.
Umjesto dugog uvjeravanja, vraćanja po još jedan zagrljaj ili pokazivanja nesigurnosti, korisno je imati mali ritual koji se ponavlja svaki put – zagrljaj, poljubac, kratko „vidimo se poslije“ i mahanje.
Djeca vrlo brzo primijete kada je roditelj nervozan ili zabrinut. Zato je važno da oproštaj bude što smireniji i sigurniji.
Najvažnije je da dijete vremenom kroz iskustvo shvati ono što mu je u početku najteže: roditelj odlazi, ali se uvijek vraća.
Ako strah od odvajanja postane izrazito jak, dugo traje ili ozbiljno otežava djetetovo svakodnevno funkcionisanje, tada je dobro potražiti savjet stručnjaka.