Jedna od najistaknutijih predstavnika ove discipline na našim prostorima je Maja Halilović, biodizajnerica i istraživačica koja već godinama eksperimentiše sa mikroorganizmima, SCOBY kulturom, kafom, ljuskama jaja i organskim otpadom, pretvarajući ih u funkcionalne i vizuelno fascinantne materijale.
Njena praksa povezuje nauku, umjetnost i tehnologiju, a pristup zasnovan na laboratorijskom istraživanju čini je jedinstvenom u regiji.
Maja biodizajn vidi kao strategiju za budućnost – kao način da se priroda i industrija ponovo ”usaglase” kroz inovaciju, regeneraciju i cirkularnost.
Za Žene.ba, Maja Halilović otkriva sve tajne biodizajna, kako živa moda nastaje i zašto bi mogla potpuno promijeniti naš odnos prema odjeći i resursima.
Biodizajn kao odgovor na ekološki paradoks
Halilović je biodizajn otkrila posmatrajući kontrast između količine materijala koje industrija proizvodi i načina na koji ih društvo odbacuje. Inspiriralo ju je, kaže, to što „mikroorganizmi mogu pretvoriti problem otpada u resurs“.
Za nju, biodizajn nije ni trend ni stil – to je vizija nove materijalne budućnosti, u kojoj otpad postaje temelj kreativnog i tehnološkog razvoja.
Šta biodizajn zapravo jeste – i zašto je važan?
Biodizajn spaja biologiju, materijalnu nauku i dizajn u proces stvaranja potpuno novih biomaterijala. Maja naglašava da biodizajneri ne koriste klasične tkanine: oni ih stvaraju.
„Istražujemo, eksperimentišemo i kreiramo materijale od algi, micelija, SCOBY kulture ili organskog otpada“, objašnjava.
Upravo zbog toga biodizajn postaje ključan za održivu budućnost: on nudi model u kojem materijali cirkulišu, otpad se vraća u upotrebu, a dizajn postaje alat za ekološku transformaciju.
Prednosti žive mode: od regeneracije do adaptivnosti
Za razliku od konvencionalnog tekstila, biomaterijali nastaju iz živih procesa.
Halilović ističe nekoliko ključnih prednosti:
- Regenerativnost – materijali se mogu uzgajati, a ne eksploatisati.
- Biorazgradivost i cirkularnost – otpad postaje resurs.
- Adaptivnost – živi materijali reaguju na vlagu, temperaturu i tijelo.
- Inovativnost – svaki komad je rezultat eksperimenta i često patentirane tehnologije.
„Živa moda nije tekstil, već ekosistem unutar odjevnog predmeta“, ističe Maja.
Kafa, ljuske jaja i mikroorganizmi kao nova estetika mode
Materijali koje razvija od kafe i ljuski jaja mijenjaju boju i teksturu u kontaktu s okolinom, što svaki odjevni predmet čini jedinstvenim i dinamičnim.
Maja smatra da takvi materijali nisu samo inovacija, nego kulturni pomak: „Biodizajn postaje katalizator promjene jer redefiniše estetiku, udobnost i funkcionalnost.“
Svaki komad služi i kao edukativni alat – otvara diskusiju o tome kako će moda izgledati u budućnosti.
Održavanje biomaterijala: od laboratorijskog eksperimenta do svakodnevne upotrebe
Neki komadi iz njenog studija su eksperimentalni, namijenjeni performansima, muzejima i umjetničkim projektima. Drugi su već dovoljno stabilni da se mogu prati, savijati i nositi kao konvencionalna odjeća.
„Biomaterijali mogu biti radikalno eksperimentalni ili potpuno industrijski – sve zavisi od cilja“, kaže Halilović.
Moda kao laboratorija, a ne tržište
Ona otvoreno govori da je ne zanima komercijalna moda. Njene kreacije nisu komadi za masovnu prodaju, već istraživački prototipi.
„Želim uzdrmati publiku, uzbuditi je, čak i naljutiti“, kaže. Za nju je moda medij za promjenu, ne roba.
Njen rad nosi jasnu poruku: inovacija mora biti radikalna da bi društvo uopće primijetilo da je promjena moguća.
Izvan trendova: moda kao živi, interaktivni entitet
Ona ne prati modne trendove – oni u njenom svijetu ne postoje. Svaka haljina je mikrobiološki eksperiment, a svaki materijal ponaša se kao živi organizam.
„Ovo nije moda kakvu poznajete“, kaže. „Ovo je biodizajn – moj, bez kompromisa.“
Takvi komadi ponekad svjetlucaju, mijenjaju teksturu ili reagiraju na dodir, temperaturu i vlagu. Moda postaje iskustvo, a ne samo predmet.
Najizazovniji projekti: granica još nije dosegnuta
Iako tvrdi da nijedan komad do sada nije bio „previše težak“, trenutno radi na SCOBY haljini u saradnji s inženjerima.
Cilj nije samo stabilnost materijala, nego stvaranje novog izraza u biodizajnu koji spaja taktilnost, tehnologiju i estetiku.
Zašto mladi moraju razumjeti koncept ‘otpada kao resursa’?
Maja vjeruje da biodizajn ne može postojati bez nove generacije stručnjaka. Održava radionice širom Evrope, gdje mladima pokazuje kako izgleda radikalan pristup materijalima.
Njen cilj je uvesti biodizajn kao predmet na fakultete.
„Samo tako možemo izgraditi budućnost biomaterijala koja je globalno relevantna.“
Biodizajn u pravednoj tranziciji mode
Biodizajn, kaže, može biti ključ za prelazak na cirkularnu ekonomiju u modnoj industriji. U njenom modelu, svaki komad postaje dio sistema: može se reciklirati, nadograditi ili transformisati u novi proizvod.
Takav pristup smanjuje ekološki otisak i otvara prostor za održivu i etičnu proizvodnju.
Hoćemo li u budućnosti nositi samo biomaterijale?
Maja vjeruje da je takva vizija potpuno realna.
„Zašto ne bismo nosili odjeću koja diše, pulsira i reaguje na nas?“ – pita se.
Za nju, to nije futurizam, nego nužnost: redefinisanje našeg odnosa prema materijalima, resursima i planeti.
Ovakva odjeća, kaže, omogućava ulazak „u svijet gdje ekologija, tehnologija i umjetnost koegzistiraju u senzualno bogatom iskustvu“.
To je moda koja ne prestaje mijenjati oblik – moda kao živi entitet.