Hrana nije lijek za tugu: Vrijeme je za prekid toksične veze
Međutim, toksičnost u ovom kontekstu ne dolazi iz masnoće, šećera ili glutena. Ona ne leži u brojevima na deklaraciji, već u glavi.
Toksičan odnos prema hrani nije ono što jedemo, već kako i zašto jedemo, često nesvjesno reagirajući na stres, anksioznost ili osjećaj praznine. Kada čokolada postane način da "ugasimo“ emociju, a frižider utočište od svakodnevnih nelagoda, postaje jasno da hrana više nije gorivo, nego emocionalna valuta.
Emocionalni mehanizam preživljavanja
Naš odnos prema hrani oblikovan je kroz emocije, navike i društvene obrasce.
"Mozak koristi hranu kao mehanizam za samoregulaciju jer je to jedno od najbržih i najdostupnijih sredstava za stvaranje osjećaja ugode,“ objašnjava dr. Susan Albers, psihologinja sa Univerziteta Cleveland i autorica knjige Eating Mindfully, koja godinama pomaže ljudima da razviju svjestan i zdrav odnos prema hrani.
"Hrana bogata šećerom i mastima aktivira iste centre zadovoljstva u mozgu kao i druge vrste nagrade. Međutim, kad počnemo koristiti hranu za smirivanje emocija, gubimo kontakt s fizičkom glađu – i to je početak toksične dinamike"; dodaje Albers.
Mentalna glad nije biološka potreba
Stresan radni dan, neugodan razgovor, usamljenost ili dosada – sve su to situacije koje mogu izazvati tzv. emocionalnu glad. Um traži brzu distrakciju, a hrana postaje najjednostavniji izlaz.
"Jedan od najčešćih znakova emocionalne gladi je nagla i intenzivna potreba za specifičnom hranom – obično slatkom, slanom ili masnom. Ona ne dolazi iz tijela, nego iz glave"; pojašnjava dr. Albers.
Nakon takvog obroka, često dolazi osjećaj krivnje ili frustracije i time se zatvara začarani krug. Ključno je naučiti razlikovati fizičku i emocionalnu glad. Prva dolazi posetepeno, pojačava se i ne bira vrstu hrane. Druga je iznenadna, vezana uz emocije i najčešće traje kratko.
Šest koraka prema zdravijem odnosu s hranom
Kako bismo ponovno uspostavili ravnotežu, važno je prihvatiti da je naš odnos s hranom naučen, a ne urođen i upravo zato se može mijenjati. Prema savjetima dr. Albers, ovo su ključni koraci:
- Prepoznajte emocionalne okidače – zapitajte se šta vas zaista potiče da jedete.
- Jedite svjesno – sjednite, usporite, fokusirajte se na okus, teksturu, miris.
- Izbjegavajte restriktivne dijete – restrikcija rađa impulsivne izbore. Umjesto kazne, birajte brigu.
- Prestanite dijeliti hranu na dobru i lošu – hrana nema moralnu vrijednost.
- Uvedite redovitost u prehranu – glad uzrokovana preskakanjem obroka često vodi emocionalnom prejedanju.
- Filtrirajte informacije s društvenih mreža – tijelo nije trend. Slušajte sebe, a ne algoritam.
Zdrav odnos prema hrani ne znači savršeno pridržavanje pravila, već fleksibilnost, nježnost prema sebi i sposobnost da prepoznamo šta nam zaista treba.