Barlov i Zulfić iz Istanbula: "Neka zastava BiH ponosno vijori – obradovali smo cijelu zemlju!"

Po prvi put u historiji, na ovom prestižnom takmičenju nastupaju i mladi parasportisti iz Bosne i Hercegovine – i odmah su zablistali.

U paraplivanju, boje Bosne i Hercegovine brane trojica izuzetnih dječaka: Ismail Zulfić, Ismail Barlov i Ališan Omerbašić, koji je s ponosom nosio zastavu BiH na ceremoniji otvaranja. Iako Omerbašić ne učestvuje takmičarski, njegova prisutnost i podrška predstavljaju snažan oslonac cijelom timu.

Ismail Barlov, aktuelni paraolimpijski vicešampion iz Pariza, svoj nastup na EPYG 2025 krunisao je zlatnom medaljom u disciplini 150 metara mješovito. Ismail Zulfić je briljirao u disciplini 50 metara delfin i osvojio srebrnu medalju. Obojica su dodatno ispisali sportsku historiju novim ličnim i državnim rekordima.

Ekipa Bosne i Hercegovine u Istanbulu nastupa pod stručnim nadzorom selektora paraplivačke reprezentacije BiH, Amela Kape, čije vodstvo i predanost daju novu snagu razvoju bh. parasporta.

"Zadovoljan sam svojim rezultatom, dobro smo trenirali. Imali smo jako zahtjevne pripreme i veoma mi je drago što sam učinio ljude u Bosni i Hercegovini ponosnim i sretnim", poručio je Barlov nakon historijskog podviga iz Istanbula.

"Jako sam zadovoljan sa svojim rezultatom, ovo su prve Paraolimpijske igre za mlade i očekivao sam ovaj rezultat. Drago mi je što sam obradovao narod u Bosni i Hercegovini", dodao je Zulfić.

Od straha do snage: Kako su dvojica dječaka iz bazena izronili kao šampioni

Upravo njih dvojica, zajedno sa svojim trenerom Amelom Kapom, godinama pišu priču o upornosti, prijateljstvu i snažnoj revoluciji sporta. Nakon što su na Otvorenom prvenstvu Hrvatske osvojili čak sedam medalja, od čega tri zlatne, sada u Istanbul stižu s težinom snova koja je veća od vode, ali lakša od zlata.

Prije polaska u Istanbul za Žene.ba su poručili: "Spremni smo da zastava BiH ponosno vijori i da obradujemo cijelu zemlju." Sinoć su to i učinili.

Govorili su i o tome kako izgleda život djece koja su od straha stvorila snagu, kako je jedno prijateljstvo postalo porodica i zašto medalje nisu cilj, nego posljedica vjere, discipline i poštovanja.

Bio si dječak koji se bojao vode. Možeš li nas vratiti u trenutak kada si prvi put odlučio ući u bazen?

„Na početku sam zapravo volio vodu, a roditelji su me doveli na bazen. Za sve ostalo zaslužan je trener Amel Kapo“, prisjeća se Zulfić.

Tvoji roditelji su željeli da imaš neku fizičku aktivnost. Sjećaš li se dana kada si prvi put došao u plivački klub "Spid"?

„Mama je na Facebooku vidjela da se trener bavi plivanjem za osobe s invaliditetom i pitala me želim li se baviti tim sportom. Kako sam od malena volio vodu, odmah sam pristao. Na prvom treningu sam već znao kako se održati na vodi – nisam znao mnogo, ali sam znao plivati. Tada sam upoznao trenera i Ismaila, koji je već bio vještiji od mene i odmah mi postao uzor. Od njega sam puno naučio“, dodaje Barlov.

Kada ste ih prvi put vidjeli, jeste li odmah prepoznali šampione ili vas je osvojilo nešto drugo?

„Nije lako odmah prepoznati šampione. Oni su prije svega pobjednici našeg društva, ne samo sporta. Već time što ustaju ujutro, živi su, zdravi i izvode stvari koje su mnogima nezamislive… oni su već pobjednici. Kada je Ismail Zulfić prvi put došao na bazen, to mi je bila posebna situacija jer rijetko vidite dijete bez gornjih ekstremiteta. Pošto radim s malom djecom, nisam htio da mu kažem ‘daj mi pet’, pa sam sjeo na ruke da se pokušam poistovjetiti s njim. Tek tada shvatite koliko je to teško, a njima je to svakodnevica. Kroz godine smo iz tih malih pobjeda došli do velikih – i sportskih i životnih“, pojašnjava trener Kapo.

Šta vam je bilo veći izazov – bazen ili život izvan njega?

„Definitivno život van bazena. Na Balkanu još uvijek vlada mentalitet da je drugačije neprihvatljivo. Uspjeli smo promijeniti stavove u našoj mikrosredini na Olimpijskom bazenu Otoka, gdje su nas na početku gledali čudno i nazivali imenima koja ne bih ponavljao. Danas su ti isti plivači omiljeni, prepoznati kao šampioni i mnogi ih traže za fotografiju“, kaže trener.

Na takmičenjima daješ maksimum. Šta ti je važnije – oboriti lično vrijeme ili pobijediti strah koji te nekada sputavao?

„Lično vrijeme ima prioritet. Medalja dolazi s vremenom“, ističe Zulfić.

Kada si stao na postolje u Parizu sa srebrom na grudima, je li to bio kraj sna ili početak novog?

„Bio je to kraj jednog sna, ali i siguran početak novog“, dodaje Barlov.

Kako znate da ste spremni za veliko takmičenje? Koji su vam pokazatelji, fizički i psihološki?

„Iako je naizgled jednostavno pitanje, nije tako. Sa 14-15 godina prolazimo kroz pubertet, što donosi brojne fizičke i emocionalne promjene. Plivamo od četvrte-pete godine i kroz godine smo prošli mnogo domaćih i međunarodnih takmičenja. Plivali smo na seniorskim svjetskim i evropskim prvenstvima, a Ismail Barlov i na Paraolimpijskim igrama pred 15.000 ljudi. Straha više nema, a pripreme i forma su domen stručnjaka“, objašnjava trener.

Kažete jedan za drugog da ste kao braća. Kada ste osjetili da ste više od prijatelja, da ste zapravo porodica?

„Upoznali smo se prvog dana na bazenu i od tada smo nerazdvojni. Na svakom takmičenju bodrimo jedan drugog“, kaže Zulfić.

Koliko vam prijateljstvo pomaže?

„Mnogo mi znači podrška trenera, ali i najboljeg druga Ismaila. Pomaže mi da se izborim s tremom prije svake trke“, ističe Barlov.

Šta radite van bazena? Spomenuli ste da volite Fudbalski klub Sarajevo?

„U slobodno vrijeme volim ići na utakmice voljenog kluba Sarajevo, igrati igrice i izlaziti s prijateljima, kao i sva djeca“, govori Barlov.

Rekao si da sanjaš zlato za Bosnu i Hercegovinu, kao što Džeko sanja gol. Šta ti znači imati takvog uzora?

„Edin Džeko je jedan od najboljih sportista naše zemlje i velika mi je motivacija“, dodaje.

Da sada uđe Džeko u studio, šta bi mu rekao?

„Ne znam tačno šta bih rekao. Samo bih bio presretan da ga vidim – to bi mi bilo dovoljno“, priznaje Zulfić.

Bh. plivačica Lana Pudar ustupila je stan u Sarajevu. Kako si reagovao kada si to saznao?

„Bio sam zahvalan Lani Pudar. To bi mi mnogo olakšalo treninge“, nastavio je.

Imaš li još neku podršku, s obzirom na to da dolaziš iz Zenice?

„Podršku imam od trenera i prijatelja“, kratko odgovara.

Koliko ti znači poruka koju je Lana poslala?

„Mnogo. Želim joj sve najbolje."

Koliko bi ustupanje stana moglo promijeniti stvari?

„Mnogo. Planirali smo da se preseli u Sarajevo i upiše srednju školu, jer u Zenici još nema funkcionalnog bazena. Sarajevo nudi više mogućnosti, posebno za osobe s invaliditetom. Lana će uskoro otići u Ameriku, a stan koji je dobila od Općine Centar želi ustupiti Ismailu. Procedura još traje, ali se nadamo najboljem“, obrazlaže Kapo.

Kako izgleda vaš dan – škola, treninzi...?

„Kad imamo školu, treniramo tri do četiri puta sedmično. Ujutro idemo u školu, popodne na trening. Tokom raspusta treniramo svaki dan, često i dva puta dnevno. Utorkom, četvrtkom i nedjeljom imamo i suhe treninge“, opisuje Barlov.

Je li teško uskladiti školu i treninge?

„Ne, jer škola nam je prioritet i ne smije trpiti“, odgovara Zulfić.

Šta biste poručili djeci koja misle da nisu za sport?

„Nijedan uspjeh ne dolazi preko noći. Potrebni su trud, istrajnost i vjera u sebe. Svako dijete ima pravo na sport, ne mora to biti plivanje“, poručuju.

A vi, treneru, šta biste poručili roditeljima djece s invaliditetom?

„Nemojte skrivati svoju djecu. Pokažite ih svijetu. Djeca poput njih dokazuju da osobe s invaliditetom mogu postići nevjerovatne rezultate. Ismail Barlov je najmlađi osvajač medalje u historiji paraolimpijskih sportova u Bosni i Hercegovini, prvi dobitnik državne nagrade za sport kao dijete s invaliditetom i dobitnik Šestoaprilske nagrade. Moramo vjerovati u našu djecu."

Na Otvorenom prvenstvu Hrvatske osvojili ste sedam medalja. Koja vam je bila najzahtjevnija trka?

„150 metara mješovito bila mi je najteža“, navodi Barlov.

„Za mene je to 200 metara slobodno“, dodaje Zulfić.

Jesi li očekivao takav rezultat?

„Da, imali smo kvalitetne pripreme u Zaostrogu i očekivali dobre rezultate“, kaže Barlov.

Koji trenutak iz Zagreba ćeš pamtiti više od medalja?

„Kada smo osvojili pehar. To je bio poseban osjećaj, kao da smo na velikom takmičenju“, s uzbuđenjem govori Zulfić.

Osvojili ste ekipno treće mjesto, a bilo vas je samo dvoje. Koliko vam to znači?

„Na Otvorenom prvenstvu Hrvatske nastupilo je 19 klubova. Mi smo došli s dva plivača i osvojili treće mjesto. To pokazuje snagu naših plivača. Pehar u plivanju je rijetkost jer je to individualni sport, pa nam je to bilo posebno – kao u fudbalu“, ponosan je trener.

Da li ste sklopili nova prijateljstva na takmičenju?

„Jesam. Najviše sam se zbližio s plivačem iz Brazila, svjetskim rekorderom i osvajačem tri zlata u Parizu, Gabrielom Araújom. Zamolio me da razmijenimo majice – bio je to poseban trenutak“, prisjeća se Barlov.

Na osnovu rezultata osvojili ste i ekipni pehar za treće mjesto. Koliko vam znači to priznanje, kao timu, a ne samo pojedinačno?

„Ovo je bilo Otvoreno ekipno prvenstvo Hrvatske, gdje jednu ekipu čini deset plivača. Mi smo došli sa samo dva plivača i, u konkurenciji 19 klubova odnosno reprezentacija, osvojili smo treće mjesto u apsolutnoj kategoriji. Rezultati su se vrednovali po MD bodovima (Multi-Disability Points  - bodove za više kategorija invaliditeta), dakle ne samo kroz individualne medalje, već je zbir njihovih bodova činio ekipni poredak. To je zaista velika stvar, jer govori o kvaliteti naših plivača.

Zulfić je dobro rekao – plivanje je individualan sport i rijetko imate priliku podići pehar. Njima je to bilo fascinantno, kao da igraju fudbalsku utakmicu. Oni vole fudbal, znaju šta znači pehar i kakav je to osjećaj", naglašava Kapo.

Na međunarodnim takmičenjima često se rađaju nova prijateljstva. S kim ste se posebno zbližili i jeste li razmijenili sportske rekvizite?

Da li imaš neku posebnu anegdotu koju bi podijelio s nama?

"U Barceloni sam upoznao vrhunskog plivača iz Japana, zove se Eigo Tanaka. Nakon što sam osvojio medalju, prišao mi je i zamolio da se zamijenimo s kapama. Dao sam mu svoju, a on meni svoju. Taj trenutak ću pamtiti", podijelio je s nama Zulfić.

Hoće li biti nekih zajedničkih priprema ili trening-kampova? Možemo li očekivati da neko iz Brazila dođe u BiH?

„Na takmičenju svjetske serije u Brazilu, gdje su bili najbolji paraplivači svijeta, taj brazilski plivač, koji je prošle godine proglašen za najboljeg paraplivača svijeta, tražio je naš dres. Zamislite to kao da Cristiano Ronaldo traži dres nekome iz BiH, a ne obrnuto.

Ono što je još fascinantnije jeste da je njegov trener pitao da li mogu doći kod nas u BiH na pripreme od 7 do 10 dana. Ideja je da održe edukaciju za naše trenere, a plivači radionice za naše sportiste. To je ogroman kompliment za naš rad – i za dječake i za trenere. U planu je da početkom decembra dođu u Sarajevo.“

Na takmičenju je bilo učesnika iz osam zemalja. Je li neko, osim Brazilca, posebno ostavio utisak na vas?

„Plivač iz Splita, Dino Sinovčić. S njim se družimo, bili smo kod njega na pripremama, i drago mi je što smo ostali u kontaktu", izdvaja Barlov.

Možemo li očekivati da Sinovčić dođe i na neko takmičenje u Sarajevu?

„Sigurno. Vjerujem da ćemo ga vidjeti na jednom od naših narednih takmičenja.“

Pred vama je Evropsko prvenstvo u Istanbulu. 

„Evropske paraolimpijske igre mladih održavaju se naredne sedmice u Istanbulu i ovo je dosad rekordno izdanje sa 31 državom učesnicom. Prvi put u historiji BiH ima pravo da nastupi na ovim igrama jer sada imamo mlade sportiste koji ispunjavaju kriterije.

Našu zemlju predstavljaju tri plivača: Ismail Barlov, Ismail Zulfić i Ališan Omerbašić. Mi uvijek očekujemo ulazak u finale. A u finalu? Trudit ćemo se da ostvarimo što bolji rezultat i još jednom obradujemo BiH, da gledamo našu zastavu kako se viori. Nadamo se da ćemo se svi zajedno radovati", zaključio je Kapo u razgovoru za naš medij.