Bariton Krešimir Dujmić za Žene.ba: "Attila je moj put na kojem glas prelama moralne dileme"
U monumentalnom scenskom okviru, gdje zvuk poprima gustoću misli, a pokret nosi trag unutrašnjih stanja, Attila (Bič Božiji) u režiji Roberta Boškovića oblikuje prostor unutrašnje napetosti iza privida moći. Rimski vojskovođa Ezio, u interpretaciji baritona Krešimira Dujmića, dolazi s oklopom dominacije i ranjivošću čovjeka suočenog s vlastitim lomovima.
Njegova borba odvija se unutar zidova tišine, tamo gdje moral gori snažnije od mača, a neprijatelj nosi ljudsko lice.
U razgovoru za Žene.ba, Dujmić otkriva kako je put do Ezija pronalazio u tišini između tonova, daleko od površine moći, bliže mjestima gdje glas postaje savjest. Riječi libreta i muzika postali su mu alati introspekcije, prostor u kojem se sudaraju dužnost, sumnja i nada. U tom glasu odjekuje vrijeme kojem pripada Ezio, ali i tihi uzdah današnjeg čovjeka koji traži smisao u svijetu prepunom očekivanja i pritisaka.
Ogoljena borba duše i carstva
Boškovićev scenski rukopis oslikava unutrašnje poraze, a ne trijumfe. Kroz Verdijevu muziku, priča o Atili postaje tlo za razotkrivanje ljudskih slabosti i snage koje iz njih izrastaju. Uloga Ezija, izuzetno zahtjevna u svakom smislu, traži izvođača koji zna gdje prestaje glas, a počinje čovjek. Dujmić tu granicu ne prikriva, on je raskida i ostavlja publiku da osjeti ono što se inače ne čuje, šapat savjesti pod težinom carstva.
Kako ste pristupili tom izazovu i šta mislite da je ključ za uspješno tumačenje lika koji se bori s vlastitom moći, ali i moralnim dilemama?
"Riječ je o izuzetno zahtjevnoj ulozi koja traži ne samo visoku vokalnu spremnost, već i potpunu unutarnju usredotočenost. Pristupio sam joj sustavno – najprije kroz istraživanje povijesnog konteksta kasnog Zapadnog Rimskog Carstva i stvarnih povijesnih figura koje se pojavljuju u operi.
Potom sam slušao različite interpretacije velikih pjevača i dirigenata kako bih sagledao širinu mogućnosti, ali najvažnije mi je bilo pronaći vlastitu, osobnu interpretaciju Ezija – kroz muziku, tekst i emocionalni karakter lika. Taj spoj vanjske snage i unutarnje borbe čini ga fascinantnim.
Za mene je ključ u autentičnosti – da kao umjetnik ne glumim, nego da budem taj lik. Kad muzika i riječi prođu kroz tvoje iskustvo i tvoju emociju, publika to prepozna. Tada Ezio ne djeluje kao povijesna figura, nego kao čovjek koji im govori sada i ovdje."
Attila nosi snažnu političku dimenziju, a režiser je spomenuo kako je cijeli tim morao unijeti savremeni pristup u ovu produkciju. Kako ste kao umjetnik uspjeli povezati historijsku težinu s modernim scenskim izrazom?
"Budući da moja karijera većinom teče u Njemačkoj, gdje je Regietheater često dominantan pristup – s radikalnim reinterpretacijama libreta i likova – ova produkcija mi se čini i dalje više klasičnom nego modernom. Naravno, postoje suvremeni elementi – vizualni detalji u kostimima, režiji i koreografiji – koji donose umjetničku slobodu i svježinu, ali pritom ostaju vjerni srži same priče.
Za mene je taj spoj vrlo skladan – kao da smo dio velike, pažljivo oslikane uljane slike koja kombinira povijesnu vjerodostojnost i suvremeni izraz."
Kakav uticaj na interpretaciju i publiku ima zajednički rad svih ansambala u stvaranju scenskog doživljaja koji nadmašuje pojedinačne izvedbe?
"U ovakvoj monumentalnoj produkciji sinergija između solista i hora nije samo poželjna – ona je nužna. Uz to, iznimno važnu ulogu imaju i plesači, statisti, te cijeli tehnički tim iza scene. Tek kada svi elementi dišu kao jedno, scena zaista oživi.
Hor u Attili postaje glas naroda, kolektivna emocija i pokretačka sila dramskog naboja. Ta zajednička energija i posvećenost svih ansambala stvaraju iskustvo koje publika osjeća i dugo pamti", zaključio je Dujmić.
U naslovnoj ulozi Attile, vođe Huna, gledat ćemo Ivana Šarića, dok će Katarina Kikić Marić donijeti lik Odabelle. Amir Saračević utjelovit će Forest, a Krešimir Dujmić i Erol Ramadanović donose lik Ezija, svakog s dubokom unutrašnjom borbom koja prelazi granice vremena. Denis Isaković i Nedim Bašić nastupaju u ulozi Leonea, dok će Ileš Bečei i Ermin Ašćerić utjeloviti Uldina.
U ovoj impresivnoj produkciji, solisti i hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo te članovi Baleta NPS nastupaju uz pratnju Sarajevske filharmonije, stvarajući scenski doživljaj koji nadmašuje granice individualnog izraza. Koreografiju potpisuje mladi solista sarajevskog Baleta Oleg Karatseev, scenografiju Vesna Režić, a dizajn kostima Tea Bašić Erceg. Dizajn svjetla Moamer Šaković, uz vođenje hora Danijela Žontara, upotpunjuju svakodnevni susret umjetničkih disciplina na sceni.
Svaka uloga, svaki pokret i svaki ton prepliću se u umjetničkoj sinergiji koja istražuje univerzalne dileme čovječanstva, na putu prema razumevanju prošlih i sadašnjih borbi.
Ulaznice za predstave iz produkcije Narodnog pozorišta Sarajevo dostupne su putem službene web stranice pozorišta, platforme Karter.ba, kao i na blagajni Narodnog pozorišta.