„Sa beskrajnom tugom, Armani Group objavljuje smrt svog kreatora, osnivača i neumornog pokretača: Giorgioa Armanija“, navodi se u saopćenju modne kuće.
„Neumoran do kraja, radio je sve do svojih posljednjih dana, posvećujući se kompaniji, kolekcijama i mnogim tekućim i budućim projektima“, dodaje se u saopćenju.
Ranije ove godine, u izlogu novootvorenog Giorgio Armani flagship dućana na Madison Avenue, bila je crna velurska jakna.
Za prolaznike možda je izgledala jednostavno klasično, ali oni koji su obratili pažnju mogli su primijetiti više: manžetne od satena savršeno su se širile oko zapešća, ramena savršeno zaobljena, krojenje prisutno, ali diskretno.
Teško je govoriti o prostorima dizajniranim za gospodina Armanija, a da se ne spomenu komadi koje je on dizajnirao. Njihov zajednički jezik je snažan i jedinstven.
U jednoj nedavnoj reklamnoj kampanji modne kolekcije upotrijebljena je fraza „To je tako Armani“, i svi smo odmah razumjeli šta to znači: prigušeni tonovi, zavodljive teksture, linije i obline elegancije.
No, ako znate gdje da tražite, uvijek postoje mala iznenađenja, lukavi detalji ili znak pažnje. U toj velurskoj jakni u izlogu to je bilo produženo manžetno proširenje, na modnoj pisti često je to mala, upečatljiva kapa.
„Postoji koherencija u mom pristupu koja leži u čistim linijama, skladnim bojama i prekrasnim materijalima, koji u svakom prostoru dobivaju svoj individualni izraz“, kaže Armani.
„Ipak, moji lični prostori sadrže neke detalje koji me karakterišu kao osobu, a koje rijetko ubacujem u svoje kreacije. Volim male dodire humora – plišane životinje ili skulpture životinja, na primjer. Uri je moj životinjski gorila u Milanu; u New Yorku to je mala majmunica na sofi. Oni označavaju prostor u kojem se živi. Svaki od mojih domova, kada se posmatraju zajedno, djeluje individualno i u skladu sa svojom lokacijom.“
Prvi put je bio fasciniran zgradom, izgrađenom 1929. godine u neo-renesansnom stilu od strane Schwartz & Gross, tokom jednog putovanja u New York.
„Central Park West“, kaže, „nudi najbolji pogled na horizont grada iznad zelenog ‘srca’ grada. Volio sam osjećaj prostranosti u stanu, koji je neobično velik zahvaljujući neprekinutim linijama pogleda i velikim prozorima okrenutim u svim pravcima.“
Enterijeri su, priznaje, nesumnjivo Armani, ali ovaj stan je takođe nesumnjivo Armani u New Yorku. „Gledajući s ove visine, New York se jasno osjeća.
Ono što je posebno kod stana, fuzija Evrope i SAD-a, su vitraži, podsjećajući na gotičke crkve.“ Ti prozori su originalni i čine dio legende ovog stana.
Kaže se da su arhitekte pronašli inicijale Marion Davies urezane u kamin. (William Randolph Hearst je nekada bio vlasnik.)
Grad koji se vidi kroz te prozore također je dio Armani legende.
U oktobru prošle godine, otvaranje flagship dućana i rezidencija (uključujući restoran) na adresi 760 Madison proslavljeno je modnom revijom i događajem u Park Avenue Armory, ali romansa je počela mnogo ranije. „Moje prvo putovanje u Ameriku bilo je 1970-ih“, kaže Armani, „kada sam osvojio Neiman Marcus Award. Bio je to uzbudljiv put otkrivanja. Prvi susret s New Yorkom ostavio je snažan utisak na mene. Privlači me energija i međunarodni karakter grada. Iako se New York u mnogim stvarima razlikuje od Milana, uvijek mi je djelovao poznato – možda zato što, kao ljubitelj filma, grad nosim u svojoj vizualnoj memoriji kroz mnoge filmove, naročito one mog prijatelja Martina Scorsesea. Moj san je bio da živim na Upper West Side, i tamo sam završio.“
Armani je također opisao i jedan svoj dan u New Yorku: „Ako bi neko došao u moj stan u New Yorku, poslužio bih uglavnom italijanske specijalitete, poput tortelli alla piacentina, cotoletta, limunskog eskalopa, pečene piletine, paste alla puttanesca, jednostavnih sireva, salate od artičoka ili puntarelle, riže al salto, ditalini s umakom od paradajza, farfalle sa tikvicama i jela sa šafranom. Klasična i bezvremenska jela.“