nadmašuje svaku scenografiju

Možete prošetati kroz film 'The Phoenician Scheme' – sve što vidite, neko je već godinama volio

Autor: Žene.ba
Možete prošetati kroz film 'The Phoenician Scheme' – sve što vidite, neko je već godinama volio
Foto: IMDb

Estetika Wesa Andersona odavno je legendarna – simetrični kadrovi, suzdržani dijalozi, raskošni kostimi i, naravno, setovi. 

Njegov novi film The Phoenician Scheme, koji potpisuje s Romanom Coppolom, ne odudara od tog prepoznatljivog potpisa.

U fokusu priče je Anatole "Zsa-Zsa" Korda, karizmatični i neprozirni industrijalac (igra ga Benicio del Toro), koji preživljava šestu po redu atentatsku zamku – avionsku nesreću i vraća se u svoju raskošnu palaču u izmišljenoj Feniciji kako bi se oporavio.

Gulbenkian u kadru, Renoir u hodniku

Korda je magnetičan, moćan, osebujan i okružen likovima jednako ekscentričnim poput njega: instruktor Bjorn (Michael Cera), polubrat Nubar (Benedict Cumberbatch) i rodica Hilda (Scarlett Johansson).

Interijer palače odiše tamnim tonovima, trompe-l’œil muralima i hrpama remek-djela naslaganih poput starih časopisa. Tu su i kamene kade, Renoiri, egipatski revival prizori, noćni klub u stilu Casablance te česte scene na vozovima i brodovima, sve ono što čini Andersonov vizuelni svijet tako hipnotizirajućim.

Scenograf Adam Stockhausen i dekoraterka setova Anna Pinnock (oboje već sarađivali s Andersonom) otkrili su da su inspiraciju crpili iz kuće i zbirke slavnog kolekcionara Caloustea Gulbenkiana, ali i iz vila u Mantovi, Veneciji i rimske Ville Farnesine. Glavna galerija palače, sa svojim lažno-mramornim zidovima i renesansnom strogošću, postaje centralna pozornica priče i sukoba.

Barokna simetrija

Prve scene prikazuju Kordu u masivnoj kamenoj kadi, s cigarom u ruci i čašom vina nadohvat. Detalji poput bidea koji služi kao posuda za led, simetrično raspoređeni umivaonici i antikni ormarić za spise, govore mnogo o njegovom karakteru – ekscentričnost podvučena nesvakidašnjim ukusom.

Autentične umjetnine, poput Renoira i Magrittea, smještene su uz gomile neidentificiranih platna, kao da je palača privremeno skladište jednog opsesivnog kolekcionara.

"Wes nije htio da sve izgleda savršeno postavljeno", kaže Stockhausen.

"Korda je u stalnom pokretu, a s njim i njegova zbirka.”

Najveći dio filma snimljen je u legendarnom studiju Babelsberg kraj Berlina, gdje su istovremeno bili podignuti svi setovi – od Kordine palače, preko noćnog kluba Marseille Bob’s, do egipatskog hotela.

"Doslovno ste mogli prošetati kroz cijeli film", kaže Stockhausen.

Grandiozan, film na kraju donosi intimniji ton. Završna scena odvodi nas u skromni restoran-kuću u Potsdamu, koja je puna boca, krpa i života.

"Inače kod Wesa sve mora biti pažljivo odabrano i smireno", kaže Pinnock, "ali ovdje je želio nered. Želio je toplinu." Tako se i završava – ne u luksuzu, nego u emocionalnoj blizini oca i kćerke, jer The Phoenician Scheme, iza svega, govori o vezama, onim važnijima čak i od najskupljih slika.